Lov sa psima u različitim zemljama

Lov sa psima u različitim zemljama

 

Povijest lova sa psima

 

Lov sa psima je praksa koja seže tisućama godina unazad. Povijesno gledano, psi su korišteni za lov još u mezolitiku, prije otprilike 10 000 godina. Stari Egipćani, Grci i Rimljani koristili su pse u svom lovu. U srednjovjekovnoj Europi lov s psima postao je važan sport za plemstvo. Različite pasmine pasa razvijene su posebno za lov na različite vrste divljači.

 

Na primjer, hrtovi su uzgajani za trčanje i jurenje sitne divljači poput zečeva i zečeva, dok su hrtovi uzgajani za praćenje i tjeranje lisica. U moderno doba neke su zemlje zabranile ili ograničile lov sa psima zbog zabrinutosti za dobrobit životinja. Međutim, u drugim dijelovima svijeta, poput Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, lov sa psima ostaje popularna zabava među nekim zajednicama.

 

 

Lov sa psima u drevnim civilizacijama

 

Lov sa psima praksa je koja datira još iz drevnih civilizacija. Egipćani su, primjerice, koristili hrtove za lov na gazele i zečeve. U Mezopotamiji je lov sa psima bio popularna aktivnost među plemićima i aristokratima. Za lov na divlje svinje i jelene koristili su hrte poput Salukija. U Grčkoj se lov sa psima smatrao plemenitom potragom i često je prikazivan u umjetnosti i književnosti.

 

Grčki lovci koristili su se goničima poput lakonskog goniča za traženje divljači.

 

Rimljani su također uživali u lovu sa psima, posebno pasminom Molossus koji se koristio za lov na veliku divljač poput medvjeda i lavova. Psi su u starom Rimu bili toliko cijenjeni da su često poklanjani ili prodavani kao roba.

Sve u svemu, lov sa psima bio je važan aspekt kulture i povijesti mnogih drevnih civilizacija. Služio je iu praktične svrhe pružanja hrane i sportu za zabavu.

 

Lov sa psima u Europi

 

Lov sa psima u Europi ima dugu povijest, još iz srednjeg vijeka kada su plemići lovili jelene, veprove i drugu divljač s posebno dresiranim goničima. Danas je lov sa psima još uvijek popularan u mnogim europskim zemljama, iako se vrste divljači i načini lova jako razlikuju. U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, lov na lisice s čoporima goniča sporno je pitanje koje je zabranjeno u nekim područjima, ali ostaje legalno u drugim.

 

U Francuskoj i Španjolskoj lovci koriste svoje pse kako bi istjerali ptice poput prepelica i jarebica prije nego što ih upucaju u krilo. U Skandinaviji lovci koriste pse za praćenje i hvatanje divljači poput losova i sobova. Unatoč tim regionalnim razlikama, lov sa psima ostaje važna kulturna tradicija diljem Europe. Međutim, također se suočava sa sve većim nadzorom aktivista za prava životinja koji tvrde da je okrutan i nepotreban.

 

Lov sa psima u Sjevernoj Americi

 

Lov sa psima već je stoljećima popularna metoda lova u Sjevernoj Americi. Različite pasmine pasa koriste se za različite vrste divljači, poput goniča za praćenje i izbacivanje sitne divljači poput zečeva i lisica ili retriveri za dovođenje vodenih ptica. U nekim dijelovima Sjeverne Amerike lov sa psima smatra se tradicionalnom aktivnošću koja ima važnu ulogu u lokalnoj kulturi.

 

No, vode se i rasprave o etičnosti korištenja pasa u lovu. Neki tvrde da to može biti okrutno prema životinjama jer mogu pretrpjeti ozljede ili se izgubiti tijekom lova. Drugi tvrde da dobro istrenirani lovački psi zapravo mogu poboljšati učinkovitost i točnost lova uz održavanje etičkih standarda.

 

Propisi o lovu razlikuju se ovisno o državi i pokrajini u Sjevernoj Americi, s određenim ograničenjima kada i gdje je dopušten lov sa psima. Važno je da se lovci upoznaju s ovim propisima prije nego što povedu svoje krznene drugove u lov.

 

Lov sa psima u Južnoj Americi

 

Lov sa psima u Južnoj Americi ima dugu povijest, a domorodačka plemena tisućama godina koriste očnjake kao pomoć u lovu. Danas je lov sa psima još uvijek popularna zabava u mnogim zemljama diljem kontinenta. U Argentini, na primjer, lovci koriste goniče kako bi pronašli divlje svinje i drugu divljač u gustim šumama planina Anda.

 

U Brazilu je lov na jaguare zabranjen, ali neki ljudi još uvijek koriste pse za lov na pace i druge male sisavce. U Kolumbiji i Venezueli lov na ptice s retriverima uobičajen je sport među lovcima koji traže patke i druge vrste ptica močvarica. Međutim, neke skupine za prava životinja pozvale su na strože propise o lovu na pse u Južnoj Americi zbog zabrinutosti oko dobrobiti životinja i napora za očuvanje okoliša.

 

Lov sa psima u Africi

 

Lov sa psima tradicionalna je praksa u Africi već stoljećima. U nekim dijelovima kontinenta to je još uvijek primarna metoda lova. Najčešće pasmine koje se koriste za lov u Africi su goniči, kao što su rodezijski grebenasti i hrtovi, kao i terijeri i psi lovci. U Južnoafričkoj Republici lov s psima popularan je među poljoprivrednicima koji ih koriste za kontrolu grabežljivaca poput šakala i babuna koji prijete njihovoj stoci.

 

U Zimbabveu lovci koriste pse za praćenje divljači kao što su bivoli i lavovi. Međutim, ovaj oblik lova je postao kontroverzan zbog potencijalnog rizika od ozljeda ili smrti pasa i ljudi. Lov sa psima u Africi ima i kulturološki značaj. Narod Maasai iz Kenije i Tanzanije ima dugu povijest korištenja pasa za lov. Oni koriste hrtove za lov na antilope tijekom ceremonijalnog lova koji se naziva "olamayio".

 

 

Moderne rasprave oko lova sa psima

 

Lov sa psima već je stoljećima popularna praksa u mnogim zemljama. Međutim, posljednjih godina sve je veća rasprava o etičnosti ove aktivnosti. Pristaše tvrde da je lov sa psima prirodan i tradicionalan način lova i upravljanja populacijama divljih životinja. Također tvrde da pomaže u održavanju veze između ljudi i njihovih pasa.

 

S druge strane, protivnici lova sa psima tvrde da je to okrutno i nepotrebno. Tvrde da uzrokuje nepotrebnu patnju životinjama, uključujući i vrste plijena i same lovačke pse. Dodatno, tvrde da je moderna tehnologija lov sa psima učinila zastarjelim.

 

Rasprava o lovu sa psima posebno je sporna u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je lov na lisice i dalje kontroverzno pitanje. Općenito, pitanje treba li lov sa psima biti dopušten ili ne i dalje je tema koja izaziva podjele među zaštitnicima prirode, aktivistima za prava životinja i lovcima.